lìcitārov

prid. G lìcitārova; ž. lìcitārova, s. lìcitārovo usp. licitarev

lìcitārskī

prid. G lìcitārskōg(a); ž. lìcitārskā, s. lìcitārskō koji se odnosi na licitare i licitar [~ zanat; licitarsko srce]

líčēnje

im. s. G líčēnja premazivanje zidova bojom

lìčilac

im. m. G lìčioca, V lìčioče; mn. N lìčioci, G lìčilācā obrtnik koji se bavi ličenjem; sin. soboslikar

lìčīnka

im. ž. G lìčīnkē, DL lìčīnki; mn. N lìčīnke, G lìčinākā/lìčīnkā/lìčīnkī zool. razvojni stadij kukaca, nezrela, ali neovisna životinja koja izgleda potpuno drukčije od odraslih jedinka, ima noge i ticala; sin. (larva)

lìčiočev

prid. G lìčiočeva; ž. lìčiočeva, s. lìčiočevo koji pripada ličiocu; sin. soboslikarev, soboslikarov

líčiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. líčīm, 3. l. mn. líčē, imp. líči, aor. líčih, imperf. líčāh, prid. r. líčio, prid. t. lȋčen premazivati bojom zidove [~ stan; ~ strop]

lȉčnī

prid. G lȉčnōg(a); ž. lȉč, s. lȉč 1. koji se odnosi na lice [lične kosti] 2. v. osobni

lȉčnōst

im. ž. G lȉčnosti, I lȉčnošću/lȉčnosti; mn. N lȉčnosti, G lȉčnostī 1. v. osobnost 2. iznimna osoba [važna ~]

lído

im. m. G lída; mn. N lída, G lȋ v. prud

lȉft

im. m. G lȉfta; mn. N lȉftovi, G lȉftōvā razg. v. dizalo

líga

im. ž. G lígē, DL lígi; mn. N líge, G lígā 1. udruga osnovana radi postizanja određenih zajedničkih ciljeva [~ za borbu protiv raka] 2. sp. kategorija ili razred natjecanja [prva ~; druga ~] ♦ prva ~ odlično, izvrsno, prvorazredno

ligàment

im. m. G ligàmenta; mn. N ligàmenti, G ligàmenātā anat. vezivno tkivo koje povezuje kosti i osigurava čvrstoću zglobova; sin. sveza

lìgāškī

prid. G lìgāškōg(a); ž. lìgāškā, s. lìgāškō koji se odnosi na ligu [ligaško natjecanje]

ligatúra

im. ž. G ligatúrē; mn. N ligatúre, G ligatúrā glazb. spojnica ili luk kojima se povezuju dvije note iste visine

lìgnīt

im. m. G ligníta geol. ugljen s očuvanom drvenom strukturom, s malim postotkom ugljika i niskom kalorijskom vrijednošću

lȉgnja

im. ž. G lȉgnjē; mn. N lȉgnje, G lȉgānjā/lȋgnjā/lȉgnjī zool. morski grabežljivi glavonožac vretenasta tijela s osam krakova i dva lovna kraka koji su duži od ostalih, a raspoređeni su oko usnoga otvora [divovska ~; obična ~]

lȉhva

im. ž. G lȉhvē; mn. N lȉhve, G lȉhāvā/lȋhvā/lȉhvī v. lihvarstvo

lȉhvār

im. m. G lȉhvāra, V lȉhvāru/lȉhvāre; mn. N lȉhvāri, G lȉhvārā osoba koja se bavi lihvarstvom

lȉhvārev

prid. G lȉhvāreva; ž. lȉhvāreva, G lȉhvārevo koji pripada lihvaru; sin. lihvarov

lȉhvarica

im. ž. G lȉhvaricē; mn. N lȉhvarice, G lȉhvarīcā žena koja se bavi lihvarstvom

lȉhvaričin

prid. G lȉhvaričina; ž. lȉhvaričina, s. lȉhvaričino koji pripada lihvarici

lȉhvārov

prid. G lȉhvārova; ž. lȉhvārova, G lȉhvārovo usp. lihvarev

lȉhvārskī

prid. G lȉhvārskōg(a); ž. lȉhvārskā, G lȉhvārskō koji se odnosi na lihvare i lihvarstvo [lihvarske kamate]

lihvárstvo

im. s. G lihvárstva uzimanje visokih kamata na posuđeni novac; sin. (lihva)

lijána

im. ž. G lijánē; mn. N lijáne, G lijánā bot. 1. mn. skupina biljaka penjačica ili povijuša koje se penju po zidovima i stijenama ili se ovijaju oko drugih biljaka 2. pripadnica istoimene skupine

lijéčēnje

im. s. G lijéčēnja; mn. N lijéčēnja, G lijéčēnjā ukupnost medicinskih postupaka i sredstava koji se primjenjuju radi ublaživanja ili uklanjanja simptoma bolesti; sin. (terapija)

lijéčiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. lijȇčīm, 3. l. mn. lijȇčē, imp. lijéči, aor. lijéčih, imperf. lijȇčāh, prid. r. lijéčio, prid. t. lijȇčen 1. liječenjem otklanjati bolest [~ bronhitis] 2. liječenjem pomagati komu da ozdravi [~ bolesnika] • lijéčiti se povr. liječenjem nastojati postajati zdravim [~ se čajem; ~ se u toplicama]

lijȇčnica

im. ž. G lijȇčnicē; mn. N lijȇčnice, G lijȇčnīcā žena koja je završila medicinski fakultet i bavi se liječenjem ljudi; sin. doktorica razg.

lijȇčničin

prid. G lijȇčničina; ž. lijȇčničina, s. lijȇčničino koji pripada liječnici; sin. doktoričin razg.

lijȇčničkī

prid. G lijȇčničkōg(a); ž. lijȇčničkā, s. lijȇčničkō koji se odnosi na liječnike; sin. doktorski razg.

lijȇčnīk

im. m. G lijȇčnīka, V lijȇčnīče; mn. N lijȇčnīci, G lijȇčnīkā osoba koja je završila medicinski fakultet i bavi se liječenjem ljudi [~ specijalist; obiteljski ~]; sin. doktor razg.

lijégati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. lijȇžēm, 3. l. mn. lijȇžū, imp. lijéži, aor. lijégah, imperf. lijȇgāh, prid. r. lijégao 1. zauzimati vodoravan položaj, ispružati tijelo [~ na pod; ~ u postelju] 2. polaziti na počinak ili spavanje [Kasno je lijegao.]; vidski paranjak: leći

lijéha

im. ž. G lijéhē, DL lijéhi; mn. N lijéhe, G lijéhā polj. komad obrađene zemlje između dviju brazda za uzgoj povrća ili cvijeća; sin. (gredica)

lijȇk

im. m. G lijéka; mn. N lijékovi, G lijékōvā farm. tvar ili proizvod kojim se bolest liječi ili se uklanjaju njezini simptomi ♦ nema lijeka čemu ne može se popraviti, nema pomoći (rješenja); nema čega ni za ~ uopće nema čega, nema čega nimalo

lijȇn

prid. G lijéna; odr. lijȇ, G lijȇnōg(a); ž. lijéna, s. lijȇno; komp. ljènijī/ljȅnjī koji ne voli i ne želi raditi [~ učenik]; ant. marljiv, radin, radišan, vrijedan ♦ ne budi ~ smjesta, odmah, istoga časa

lijénčina

im. m. ž. G lijénčinē; mn. N lijénčine, G lijénčīnā 1. osoba koja je lijena, koja samo ljenčari [taj ~; ti lijenčine; te lijenčine]; sin. (ljenjivac) 2. ž. žena koja je lijena, koja samo ljenčari [ta ~; te lijenčine]; sin. (ljenjivica)

lijénčinin

prid. G lijénčinina; ž. lijénčinina, s. lijénčinino 1. koji pripada lijenčini, osobi koja je lijena, koja samo ljenčari; sin. (ljenivčev) 2. koji pripada lijenčini, ženi koja je lijena, koja samo ljenčari; sin. (ljenjivičin)

lijȇno

pril. komp. ljènijē/ljȅnjē tako da odražava čiju lijenost [~ se vući ulicom]

lijénōst

im. ž. G lijénosti, I lijénošću/lijénosti osobina onoga koji je lijen; ant. marljivost, radinost, radišnost, vrijednost

lijȇp

prid. G lijépa; odr. lijȇ, G lijȇpōg(a); ž. lijépa, s. lijȇpo; komp. ljȅpšī 1. koji je ugodan oku, koji je skladna izgleda [~ krajolik; lijepa kuća] 2. koji je ugodan uhu, koji skladno zvuči [lijepa glazba] 3. koji je skladno napravljen, izveden [lijepa slika; lijepo odijelo] 4. koji izaziva ugodu [lijepo ponašanje; lijepo putovanje] 5. koji je vedar, sunčan, u kojemu nema kiše [~ dan; lijepo vrijeme]; ant. ružan

lijépiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. lijȇpīm, 3. l. mn. lijȇ, imp. lijépi, aor. lijépih, imperf. lijȇpljāh, prid. r. lijépio, prid. t. lijȇpljen spajati dvije površine ljepilom ili kakvom ljepljivom tvari [~ marke]; ant. odljepljivati • lijépiti se povr. čvrsto prianjati uza što [~ se za prste]; sin. primati se razg. v. pod primati

lijépljēnje

im. s. G lijépljēnja 1. spajanje dviju površina ljepilom ili kakvom ljepljivom tvari; ant. odljepljivanje 2. čvrsto prianjanje uza što; sin. primanje razg.

lijȇpo

pril. komp. ljȅpšē 1. tako da je ugodno oku, tako da skladno izgleda [~ se obući] 2. tako da je ugodno uhu, tako da skladno zvuči [~ svirati] 3. tako da bude skladno napravljeno, izvedeno [~ napisati; ~ naslikati; ~ sašiti] 4. tako da izaziva ugodu [~ se ponašati]; ant. ružno

lijȇrica

im. ž. G lijȇricē; mn. N lijȇrice, G lijȇrīcā folk., glazb. hrvatsko gudaće narodno glazbalo s trima žicama

lijȇričār

im. m. G lijȇričāra, V lijȇričāru/lijȇričāre; mn. N lijȇričāri, G lijȇričārā glazbenik koji svira lijericu

lijȇričārev

prid. G lijȇričāreva; ž. lijȇričāreva, s. lijȇričārevo koji pripada lijeričaru; sin. lijeričarov

lijȇričārka

im. ž. G lijȇričārkē, DL lijȇričārki; mn. N lijȇričārke, G lijȇričārkā/lijȇričārkī glazbenica koja svira lijericu

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga